14 Kombinirano učenje Bilo da se podučava potpuno online, hibridni model ili osobno sa zahtjevima socijalnog distanciranja, u prethodnom razdoblju, zbog pandemije, svatko je morao promijeniti način na koji podučava. Pedagoški stil i prakse na koje smo se prije oslanjali više nisu opcija ili nisu toliko učinkoviti s obzirom na trenutna ograničenja. Dakle, tutori, treneri i učitelji su se prilagodili, naučili tehnologiju i izvršili potrebne prilagodbe. Pedagoška strategija predložena u ovom slučaju je miješano učenje. Kombinirano učenje nije ništa novo, ali čini se da je postalo sve primjenjivije tijekom pandemije. Kombinirano učenje je poučavanje koje se ne koristi isključivo učenjem licem u lice, već kombinira korištenje digitalnih resursa, poučavanje u učionici, online predavanja i samostalno učenje. Ono što se na prvu čini kao problem je kako nastavnik prati proces učenja kod svog učenika. Taj se problem, kao i uvijek, rješava provjerom znanja na kraju procesa učenja. Međutim, u obrazovanju odraslih taj je proces nešto jednostavniji. Odrasli učenici žele naučiti što je više moguće. Učenju pristupaju drugačije od djece i uglavnom su odgovorni za svoj proces i u konačnici ishode učenja. Stoga, moglo bi se zaključiti da u ovom konkretnom slučaju učitelji u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju samo trebaju biti svjesni procesa miješanog učenja, organizirati ga i biti mentori svojim učenicima. Usredotočiti ih na materijale i osvijestiti ih o ishodima učenja bit će najvažniji koraci u ovom procesu. Samopouzdanje za rad u on-line okruženjima Unatoč činjenici da se većina tutora i nastavnika prilagodila novonastaloj situaciji, veliki broj njih se suočio s gubitkom samopouzdanja u svom radu. Dok neki učitelji željno iščekuju povratak u normalu, sve je vjerojatnije da će se u budućnosti, od sada, u većini slučajeva koristiti kombinirano učenje. Budućnost leži u kombinaciji nastave u učionici s materijalima za samostalno učenje, digitalnim nastavnim resursima i online predavanjima. Razvoj pedagoških vještina i kompetencija za kombinirano učenje više nije opcija nego nužnost za sve učitelje koji se ne žele suočiti s nedostatkom samoučinkovitosti i samopouzdanja. Samoučinkovitost se odnosi na nečije povjerenje u svoju sposobnost da izvrši zadatak (Bandura, 1977). Samoučinkovitost je specifična za situaciju, pa iako možemo imati visoku samoučinkovitost kada su u pitanju tradicionalne pedagoške metode, možemo imati jednako nisku samoučinkovitost za online ili hibridno poučavanje. Naša individualna procjena naše kompetencije za poučavanje i naše samopouzdanje u prevladavanju prepreka za to predstavlja našu samoučinkovitost za nove stilove poučavanja. Dok su svi nastavnici pokazali da mogu predavati online ili hibridno, nastavnici ne moraju nužno biti sigurni da to rade dobro. Bandurina teorija samoučinkovitosti sugerira da postoje četiri glavna izvora za izgradnju samopouzdanja za izvođenje i ustrajanje na zadatku: majstorsko iskustvo zamjensko iskustvo verbalno uvjeravanje i
RkJQdWJsaXNoZXIy NzYwNDE=