14 Opseg i dostupnost online ponuda nastavlja se širiti diljem svijeta. Potražnja za intenzivnijim, kratkoročnim tečajevima koji pružaju prilike za nadogradnju vještina porasla je nakon masovnih otvorenih online tečajeva (MOOC), a ta je povećana potražnja zauzvrat proširila dostupnost online studijskih programa. Čak šest milijuna studenata u SAD-u pohađalo je online obrazovanje u 2015., s gotovo pet milijuna tih studenata koji su studirali dodiplomsku sveučilišnu (tercijarnu) kvalifikaciju (Allen i Seaman, 2017.). Slični trendovi zabilježeni su iu australskom kontekstu. Nedavna izvješća o opsegu australskog sektora visokog obrazovanja istaknula su stalni, brzi rast online upisa, ali i stupanj "zamagljivanja" granica, zbog povećanog usvajanja tehnologija za podršku iskustvu učenja na kampusu (Norton i Cherastidtham, 2014; Norton i Cakitaki, 2016). Promjene australske politike financiranja također su omogućile većem broju javnih sveučilišta da ulažu u online ponudu (Kemp i Norton, 2014.), pridonoseći kontinuiranom rastu ovog sektora. Utvrđeno je da su mrežni načini studiranja ekvivalentni okruženjima u kampusu s obzirom na ključne ishode kao što su akademski uspjeh studenata (Magagula i Ngwenya, 2004; McPhee i Söderström, 2012) i zadovoljstvo studenata (Palmer, 2012). Međutim, online ponude također predstavljaju neke ključne razlike u odnosu na načine studiranja na kampusu. Pristup materijalima za nastavu putem interneta omogućuje neviđene razine fleksibilnosti i pristupačnosti za studente iz cijelog svijeta i nadilazi geografske barijere koje bi mogle spriječiti studente u pristupu ponudi tečajeva na kampusu (Brown, 1997., 2011.; Bates, 2005.). Priroda online obrazovnog okruženja također znači da izvođenje tečajeva treba kompenzirati nedostatak neposredne fizičke infrastrukture, oslanjajući se više na asinkrone metode komunikacije. Također se pojavljuju dokazi da se online studentske skupine razlikuju od skupina studenata u kampusu s obzirom na čimbenike kao što su dob i radne ili obiteljske obveze (Bailey et al., 2014.; Johnson, 2015.), što također govori o potražnji za fleksibilnijim, online ponude usmjerene na karijeru. Zahtjevi online studenata kao posebne demografske skupine još su jedan faktor koji treba uzeti u obzir pri planiranju i razvoju online tečaja. Nadalje, iz perspektive razvoja tečajeva, postoji sve veće razumijevanje da je razvoj online tečajeva složeniji od pukog prevođenja pisanih materijala u online format; zahtijeva pažljivo planiranje i maksimiziranje dostupnih internetskih tehnologija kako bi se zadovoljile različite individualne razlike, rasporedi učenika i vanjske obveze te načini ocjenjivanja (npr. Rovai, 2003; Grant i Thornton, 2007.; Rovai i Downey, 2010). Mrežno učenje ne razlikuje se samo za učenike, već ima i implikacije za instruktore. Online instrukcije postavljaju različite zahtjeve u pogledu načina isporuke i povratnih informacija i oslanjaju se na drugačija znanja i vještine nastavnika od nastave licem u lice (Alvarez et al., 2009). Očito je da je zajamčen osjetljiv pristup koji vodi računa o sličnostima i razlikama oba načina studiranja. Imajući na umu gore navedene razlike između obrazovanja na kampusu i online obrazovanja, postoji dužnost pružatelja online obrazovanja da nastave istraživati i implementirati najbolju praksu za online načine studiranja. Kako se potpuno online ponuda nastavlja razvijati, novi načini predavanja zahtijevaju stalne prilagodbe i evaluaciju kako bi se osiguralo da tečajevi zadovoljavaju potrebe studenata. Jedan takav razvoj je prelazak na intenzivne tečajeve. Intenzivni online studijski tečajevi (u daljnjem tekstu "intenzivni online tečajevi") su oni u kojima studenti završavaju studij u potpunosti online, unutar ubrzanog vremenskog okvira u usporedbi s tipičnim iskustvom učenja na kampusu. Jedinice učenja također se izvode u kraćim vremenskim okvirima od tradicionalnog (u australskom kontekstu) semestra od 12 ili 13 tjedana, koji ponekad uključuje 6 ili 8 tjedana intenzivnog učenja, gdje se pokriva slična
RkJQdWJsaXNoZXIy NzYwNDE=