19 Što se tiče čimbenika koji utječu na odabir studenta da studira online, postoje dokazi da studenti koji se odluče studirati online biraju fleksibilnost (tj. pogodnost) u odnosu na percipiranu vrijednost studiranja na kampusu (Bolliger i Martindale, 2004.). Ova će fleksibilnost vjerojatno biti prioritet jer su mnogi online studenti u kasnijoj životnoj dobi od mlađih studenata na kampusu, pri čemu se učenje mora prilagoditi poslovnim i obiteljskim obvezama. Međutim, izvor zahtjeva za fleksibilnošću sa sobom nosi i dodatne komplikacije: utvrđeno je da čimbenici kao što su dob, spol, povijest obrazovanja, radne obveze i obiteljske obveze utječu na stope završetka u okruženjima tercijarnog obrazovanja ( Tsay i sur., 2000; Colorado i Eberle, 2010). Postajanje online učenikom postavlja različite zahtjeve pred učenike. Temeljna kvaliteta i priroda studentskog iskustva pomiče se u okruženjima za online učenje na veće oslanjanje na asinkrone načine komunikacije. Interakcije se također odvijaju kroz različite metode, uključujući interakciju učenik-sadržaj, učenik-instruktor i učenik-učenik (vršnjaci) (Bolliger i Martindale, 2004.). To zahtijeva proaktivniji, samousmjereni pristup od strane učenika (Brown, 1997; Tsay i sur., 2000; Khiat, 2015; Kırmızı, 2015). Samoregulirano učenje, gdje učenici koriste metakognitivne vještine za planiranje, provedbu i razmišljanje o svom učenju, sve se više povezuje s boljim akademskim postignućima (Johnson, 2015; Khiat, 2015). Aktivan angažman u akademskimmaterijalima, te s instruktorima i kolegama, je naglašena kao ključna komponenta uspješnog učenja učenika (Pascarella i Terenzini, 2005). U jednoj studiji utvrđeno je da je nedostatak društvene interakcije najveća pojedinačna prepreka uspjehu učenika na internetu (Muilenburg i Berge, 2005.). Značajne veze s institucijom ključni su sastojak studentskog angažmana (Pascarella i Terenzini, 2005.). Međutim, nije sva odgovornost za učinkovito sudjelovanje u online tečajevima na studentu. Postoji institucionalna i fakultetska odgovornost za stvaranje inkluzivne, podržavajuće strukture u kojoj se studenti mogu uključiti u društvene interakcije i gdje se može poticati osjećaj (online) zajednice, kao što je vidljivo u nalazima istraživanja Garrisona i njegovih kolega u primjeni i širenju zajednice modela istraživanja (npr. Garrison et al., 2000; Aragon, 2003; Garrison i Cleveland-Innes, 2005; Garrison i Arbaugh, 2007) (vidi sliku 2 u nastavku).
RkJQdWJsaXNoZXIy NzYwNDE=